Tulipan zgubidan

Snijeg je iznenada zapao tog proljeća pa je čak i u slikovnici postalo hladno. Pas Tulipan se lijeno izvukao iz nje i cvokotao zubima. Njemu je bilo hladno i od prevelike lijenosti. Protegao je šape, zijevnuo i legao ispod Grane Jorgovana koja se lagano ljuljuškala, prekrivena snijegom. Sunce su bili zakrilili oblaci.

- Prehladit ćeš se - šapnula je Tulipanu Grana Jorgovana.

- Baš me briga - rekao je Tulipan i kunjao pod Granom dalje,

- Mogao bi pokucati na vrata, možda bi te pustili da uđeš u kuću - rekla je opet Grana.

- Nije me briga - odgovori lijeni pas.

- Prozori su nam razlupani, mogao bi stražariti oko kuće - nastavi Grana.

- Uopće me ne zanima - zijevne Tulipan.

- Ti si pravi Zgubidan - zakukuriknu pijetao. - Uostalom, dok sam ja ovdje, ovoj kući nitko drugi nije potreban!

- Tulipan Zgubidan i Ptičica Kriještalica - promrmlja Kućica, ali nije željela raspravljati s njima. Ona je samo dimila svoj dimnjak da se nekako ugrije. Pro­zori su joj bili razbijeni, a napolju je bilo hladno. Mica Maca joj je pomagala i prela nevidljivu pređu poput marljive prelje. Činilo se da će se svi ipak nekako ugrijati.

Tada se Kućica odjednom tako razljuti da joj je Šešir s dimnjakom gotovo pao s glave. Kraj kuće je stajao Šaško Nestaško i gađao praćkom vrijedni dimnjak koji se dimio kao za okladu. Ali praćka se omače i umjesto dimnjaka pogodi Tulipana Zgubidana. Zgubidan skoči uvis i pojuri sa Šaškom. Kakva je to trka bila! Kućica se počela tresti od smijeha, a Lutkica i Maca izišle su na prozore.

-Jao, jao - rekla je Lutkica - stradat će Šaško Nestaško! Ugrist će ga onaj ljuti pas - i bila bi rado potrčala da mu pomogne, ali kako da stigne velikog psa i dječaka na koturaljkama? Zaista, to je bilo sasvim nemoguće.

- Nemoj se brinuti za Šaška - rekla je Kućica i nastavila se dimiti. - Zgubidan je odviše lijen da bi ga ujeo - i ona se nasmije, ali Lutkica joj nije vjerovala.

 

Višnja Stahuljak

 

(Slika:marlenepatterndesing.blogspot.com)

povratak

---