Prijateljstvo vjeverice i puha

Prijateljstvo vjeverice i puha
 
U rano jutro šumom je odjeknulo cičanje životinjica koje su pred lasicom. Dok su neke tražile zaklon u grmlju ili jamama, puh je zastao na niskoj grani, ne znajući kamo bi i kuda.
- Kreni za mnom! - pozove ga vjeverić. - Moje je skrovište visoko i sigurno.
Vjeverić se tek probudio i izašao na igru, a puh je bio usporen i umoran od probdjevene noći.
Zna se da puhovi spavaju danju. Budni su noću, a vjeverice obratno. Vjeverić je odlučio spasiti malog puha, pa ga je ugurao u svoju duplju i tako ga spasio od lasice.
Kad je opasnost prošla, izašli su, a puh je zahvalio vjeveriću:
- Spasio si mi život, hvala ti!
- Ne zahvaljuj, meni je drago da sam upoznao novog prijatelja. – reče mu vjeverić i nastavi. - Rado bih se igrao i družio s tobom. I tako su postali prijatelji. Ali nikada nisu imali vremena za druženje i igranje. Nakon nekog vremena u samo svitanje ponovo su se sreli. Puh mu tada reče: - Žao mi je što ne možemo održati prijateljstvo kad smo tako različiti. Ti spavaš noći, a ja danju.
- Nemoj biti tužan. – odgovori mu vjeverić. Nalazit ćemo se u zoru, kao sada, ili u predvečerje kad sunce zalazi. Slažeš li se?
- To si se dobro sjetio. Pametan si ti! - hvalio je puh svoga prijatelja vjeverića.
- Odonda su doživjeli mnogo lijepih zgoda dokazujući da za pravo prijateljstvo nema zapreka. Kad postoji želja, sve su razlike svladive. Kako među njima, tako i među ostalim živim bićima: među životinjicama, djecom, ljudima.
 
Prema priči Nade Iveljić
povratak