Poslije zimskog sna

Poslije zimskog sna
Jež:
Buđenje!!!
Stiže proljeće!
 
Lisica:
Društvo se budi
iz zimskog sna
i izlazi polako
iz svojih jazbina.
 
Jež:
Pozdrav draga Lisice,
ideš li sa mnom pozdravit jazavce?
 
Lisica:
Može, dobri Ježu,
vrlo rado,
baš bih prošetala
šumskim gradom.
 
(Dolaze do Jazavca.)
 
Jazavac:
Uh, dobro sam se naspavao.
Jesam li što propustio?
 
Lisica:
Samo zimu hladnu,
tmurnu i gladnu.
 
JEŽ:
Hajdemo sada do našeg
mrkog mede poći,
sigurno mu je već dosta
zimskih dana i noći.
 
(Dolaze do brloga.)
 
Jazavac:
Pa on još spava,
a oko njegova brloga
već cvate cvijeće
i zeleni se trava.
 
Jež:
Kuc, kuc, kuc,
dragi medo
već su se probudili
svi redom.
 
 
Svi u glas:
Kuc, kuc, kuc,
probudi se!
 
Medo:
Evo, evo, stižem.
Evo me!
 
(Medo izlazi iz brloga, proteže se i zijeva.)
 
Medo:
Što se to događa?
Tko me u san pogađa?
 
Jazavac:
Hajde, spavanja je dosta,
imamo puno posla.
 
Lisica:
Zimski dani su prošli,
a proljetni su došli.
 
Jež:
Svi samo još tebe čekamo
da se zajedno igramo.
 
Medo:
Evo, nisam više pospan
- spreman sam za novi dan.
Prekrasan dan,
za igru baš idealan!
 
Svi:
Idemo svi
šumom zaplesati!
 

​Josipa Franjić Radulović

povratak