Dječak i zima

DJEČAK:
''Čije je to cvijeće i grančice
rascvjetano po prozorima?''

ZIMA:
''To je, dječače, moje cvijeće
i moje grančice.''

DJEČAK:
''Pravo si cvijeće po vrtovima,
zimo, ledenom rukom smakla,
sad ga pokušavaš nacrtati
na ova gola prozorska stakla!''

ZIMA:
''Pogledaj dječače, vrtove, polja,
krovove, ceste i grad stari -
svud je cvijeće kud pogledaš,
čak sam rascvala i mrtve stvari.''

DJEČAK:
''Eh, zato, zimo, kad bih mogao
po tom cvijeću trčati bos,
ali od mirisa tvog cvijeća
meni se mrzne nos.

A i ptice si protjerala
u daleke zemlje južne,
a ove što su ovdje ostale
i ne pjevaju jer su tužne.''

ZIMA:
''Zato, dječače, mjesto pjesama
što ih cvrkuću male ptice
ja sviram mnogo snažniju pjesmu
kroz gole grane i kroz žice.''

DJEČAK:
''Slušam ja, zimo tvoju pjesmu
kad se snježni vihor ruši,
ali od njenog hladnog zvuka
meni se mrznu uši.''

Grigor Vitez

 

(ilustracija: J.F.R.)

povratak

---