Živa voda
Nekada, u davna vremena, iz tamne guste šume tekla je svijetla rječica puna, prepuna žive vode. Ta voda je liječila bolesti i otklanjala tugu.
Bučna rječica je jurila, žuborila i pjevala o tome da iza brda i dolina, u bijelome gradu, živi mudrac Učitelj. On je star kao zelena šuma i uči velike i male dobru i mudrosti.
Na kraju šume, na strmoj obali, nalazilo se selo.
Zvijeri i ptice su dolazile na rijeku, na pojilo, pile su živu vodu i nisu dirale ljude. Tako je proletjelo mnogo, mnogo godina...
Ali jednom se u zelenoj šumi pojavi kralj pan Zlatna Šišarka. On zapečati izvor pa rijeka odmah presuši. Ljudi stadoše piti prlajvu vodu i razboljevati se. Zvjeri izmijeniše ćud: vukovi i divlje svinje su danju izlazili na kraj šume i napadali stada, a medvjedi su krali med iz seoskih košnica. Seljaci više nisu smjeli da uđu u šumu; nisu više imali mira od opakih zvijeri.
Ali, dva mladića, Jas i Huk-Buk, odlučiše da puđu u bijeli grad mudracu Učitelju. Kad stigoše kod njega, ispričaše mu sve redom pa ga zamoliše:
- Nauči nas, pane Učitelju, kako da pokorimo šumu i na koji način da napunimo rijeku živom vodom.
- Naučit ću vas raznim vještinama – odgovori Učitelj – ali da bi se podčinila šuma i rijeka napunila vodom, treba imati čisto srce. ...
Poljska bajka
povratak