Zaboravljena vjetrenjača

Visoko iznad planina, mora, brežuljaka, rijeka i livada letjelo je jato ptica. Nakon dugog putovanja, ptice su se umorile i odlučile sletjeti na neko mirno mjesto. Pogledom s visoka tražile su neko drvo na čije bi grane mogle sletjeti. Na vidiku nije bilo ničeg osim jednog pustog kamenog brežuljka na kojem je stajala stara vjetrenjača. Ptice su odlučile sletjeti na krila vjetrenjače.

''Tko to mene budi?'', snenim glasom upitala je vjetrenjača.

Ptičice su se malo uplašile, no ipak nisu odletjele. ''Sletjele smo ovdje na tvoja krila kako bi se malo odmorile. Nadamo se da se ne ljutiš?''

''O, ne, nikako. Drago mi je kad netko dođe. Zapravo ovdje godinama nitko nije došao. Samo sleti koja ptica ili se uokolo igraju leptiri.''

''Zar si ti onda uvijek ovdje ovako sama.''

''Da, ja sam uvijek ovako sama, već stara… zaboravljena vjetrenjača. Vjetrom se kroz godine nanijelo puno grančica i smeća između mojih velikih krila tako da ni njih ne mogu okretati. Ponekad sam stvarno jako tužna vjetrenjača.''

Ptičice su se skupile u jato i baš kad je vjetrenjača mislila da će i one što prije odletjeti, ptičice su počele čistit sve što je smetalo krilima da se ponovo slobodno okreću. Bilo je tu puno grančica od kojih su ptičice isplele gnijezdo ispod malog krova vjetrenjače. Ptičice su pjevušile i vrijedno radile, a vjetrenjača nikad nije bila sretnija. Uskoro je puhnuo vjetrić i krila su se počela micati. Vjetrenjača je opet mogla okretati svoja krila.

''Da mogu skočila bih do neba, koliko sam sretna!'', radosna je bila vjetrenjača.

Ptičicu su bile isto tako sretne i zadovoljne jer su pomogle i usrećile usamljenu vjetrenjaču. Dogovorile su se da će pronijeti glas o njoj i o lijepom mirnom mjestu na kojem se nalazi vjetrenjača. Željele su da i ostale ptice slete na njena krila ili se odmore u novom gnijezdu. Vjetrenjača im je bila jako zahvalna i ponovo ih je očekivala. Ptičice su pozdravile vjetrenjaču i obećale da će uskoro opet doći.

Svakog dana novo jato ptica dolazilo je posjetiti vjetrenjaču i oko nje je bilo sve više šarenih leptira, cvijeća i veselja.

Josipa Franjić Radulović

Ilustracija: Gordana Ivković

 

povratak

---