Prijatelj Mrak

Prijatelj Mrak
Borna je desetogodišnjak koji se, kao i većina njegovih vršnjaka, užasno bojao mraka. Strah ga je bilo zaspati ako u sobi nije gorjelo svjetlo. Kada bi ga ponoći probudila žeđ, zvao bi mamu da mu donose čašu vode. A najgore od svega je to što ga je bilo strah igrati se žmire s prijateljima. Naravno, to im nikada ne bi priznao, pa bi kao izgovor o napuštanju igre s prvim mrakom navodio raznorazne razloge. Najčešći je bio taj kako mu roditelji ne dopuštaju da ostane duže vani.
No, sve se to promijenilo, doslovce, preko noći. Zaspao je uz upaljenu stolnu lampu, koju mama kasnije dođe ugasiti. U san mu se došuljao nitko drugi, doli mrak!
Borna ulazi u svoju sobu i baš kada se sprema upaliti svjetlo, začuje težak uzdah.
-Što je to!? Tko je to, tamo u mraku!? – upita panično.
-Ne boj se Borna! To sam samo ja, Mrak! – tužno odgovori glas.
-Samo Mrak?! Samo Mrak?! Dovoljno mi je da si Mrak i da si ovdje, u moj sobi! I u kupaonici, kuhinji, dvorištu... svuda! Kamo god pogedam vidim samo tebe, hoću reći, Mrak. I to mi je dosta!
-Eto, vidiš! – tužno će Mrak. – Gotovo svi reagiraju tako kao ti. Nitko me ne voli! Osim zaljubljenih. Oni me jedva čekaju. Zapravo, s nestrpljenjem me čekaju i oni zbog kojih me većina ljudi ne voli.
Sad Borna malo opuštenije upita: - A koji to?
-Zli ljudi! Oni koji čekaju da pod mojim plaštom čine kojekakva zla djela. Da kradu, lažu, otimaju tuđe stvari i tko zna što sve još! A policija ih teško može pronaći pod mojim plaštem.
I onda, ujutro, osvanu naslovi u novinama: „Sinoć... noćas... pod okriljem mraka počinjeno je to, to i to...“ Sve jedno gore od drugog! I što misliš, kako je meni?
-Pa... nije ti lako, moram priznati – sada već sažaljivo odgovori Borna.
- A tek po zimi! – užasnuto će Mrak – Po zimi mi je najgore! Svojim plaštom moram prekriti čitavu jednu zemljinu polutku. Za mene ne ostane ništa! Smrzavam se do kosti! Prije, dok još nije bilo električne energije, nekako sam se i uspjevao ugrijati o svjetlosti svijeće i u uljanici. A danas – užas! Ako se približim peći, opečem se. A ove moderne sijalice, noćne lampe i javne rasvjete, ništa ne griju!
Borni bi jako žao sirotog mraka te ga pozva da legne kraj njega pod topli poplun.
„ Jadničak – mislio je – zle stvari ga iskorištavaju, smrzava se donoseći ljudima san na oči, trudi se svima ugoditi i na kraju dobije samo bezrazložni strah i prijezir.“
I baš kad mu se to spremao reći, začu ujednačeno, smireno disanje kraj sebe. Mrak je, umoran od svega, mirno i čvrsto spavao. Toliko je nezaštićeno i krhko djelovao, da ga Borna zagrli.
Odtada, Borna jedva čeka da dođe Mrak. Druži se snjim dok se igra žmire s prijateljima, dok po noći ide u kuhinju piti vode i pod svojim poplunom.
Tata je ovu naglu promjenu ovako prokomentirao: - Borna odrasta, i to je sigurno to.

Ljiljana Jelaska
 
(slika: squidoo.com)
povratak