Lončiću, kuhaj!

Bila jednom jedna dobra djevojčica koja je živjela sama sa svojom majkom. Bile su tako siromašne da nisu imale ništa, čak ni komad kruha da utaže glad.

Jednom djevojčica ode u šumu i tamo sretne staru ženu koja je znala za njeno siromaštvo. Starici je bilo žao da djevojčica i njezina majka gladuju pa joj pokloni lončić.

No, to nije bio običan lončić. Bilo je dovoljno reći “Lončiću kuhaj!” i on je odmah počeo kuhati dobru slatku kašu.

Zatim je valjalo reći “Lončiću stoj!” i lončić bi prestao kuhati.

Djevojčica se zahvali starici i odnese lončić kući. Tako su se ona i njezina majka oslobodile gladi. Najele bi se slatke kaše kad god su to zaželjele.

Jednom, kada djevojčica nije bila kod kuće, mama reče “Lončiću kuhaj!” i lončić je počeo kuhati tako da se do sita najela. Kada je htjela da lončić prestane kuhati, nikako se nije mogla sjetiti pravih riječi koje bi zaustavile kuhanje.

I tako je lončić kuhao i kuhao. Kaša je već prešla preko ruba lončića i dalje kuhala i kuhala. Napunila se cijela kuhinja a zatim i cijela kuća. Zatim i druga kuća, pa ulica, kao da lončić hoće nahraniti cijeli svijet. I nijedan čovjek nije znao kako da pomogne tom čudu prečudnom koje ih je snašlo.

Tek poslije, kada je ostala samo još jedna kuća prazna, došla je djevojčica i rekla samo “Lončiću stoj!” i dok bi okom trepnuo on je prestao kuhati.

No, lončić je već nakuhao toliko kaše, da su svi koji su željeli doći u taj grad, morali sebi napraviti put jedući slatku kašu.

                                                                               Češka narodna priča

 

 

(slike: dreamstime.com)

povratak

---