Djeca i snješko (slikopriča)

Jedne zime iz OBLAKA su se spustile male BIJELE PAHULJE. Tiho su pokucale na PROZORE i pozvale DJECU da izađu iz KUĆA i dođu na ULICE I BREŽULJKE. DJECA su jedva dočekala BIJELE PAHULJE. Prije izlaska DJECA su se morala toplo obući. Svako DIJETE na GLAVU je stavilo KAPU, a oko VRATA topli ŠAL. RUKE su ugrijali RUKAVICAMA, a NOGE toplim ČIZMICAMA. Obukli su i zimske JAKNE i HLAČE. Kad su se spremili za BIJELI snijeg izašli su iz KUĆE. Dogovorili su se kako će napraviti velikog SNJEŠKA. Prvo su napravili jednu veliku BIJELU KUGLU, a na nju stavili manju KUGLU. Uzeli su nekoliko KOMADIĆA CRNOG ugljena i napravili SNJEŠKU velike OČI i nasmijana USTA. Jedan dječak donio je stari PLAVI LONAC koji su SNJEŠKU stavili na glavu, pa mu je taj PLAVI  LONAC izgledao kao šešir. Mala djevojčica otrčala je KUĆI i brzo donijela NARANČASTU MRKVU koja je SNJEŠKU bila nos. RUKE su mu napravili od malih GRANČICA koje su našli uz CESTU. Pored mjesta gdje su pravili SNJEŠKA jedna baka je METLOM čistila snijeg ispred svoje KUĆE. DJECA su upitala BAKU želi li im posuditi metlu kako bi je njihov SNJEŠKO čuvao u svojim RUKAMA.Dobra BAKA vrlo rado je djeci dala METLU uz dogovor da će je ona posuditi kada će opet čistiti male BIJELE PAHULJE. Tako je SNJEŠKO uz CRNE vesele OČI, CRNA nasmijana USTA, NARANČASTI mrkvasti nos, PLAVI stari LONAC; u svojim RUKAMA od GRANČICA ponosno držao METLU. Kad su završila SNJEŠKA, sva DJECA brzo su se primila za RUKE i napravila veliko kolo oko SNJEŠKA. Tada su veselo zaplesala oko SNJEŠKA pjevajući pjesmu ''Snješko''.

Josipa Franjić Radulović

 

povratak

---