Božićni darovi

Božićni darovi

Badnjak je u seoskom dvorištu. Sedam običnih životinja upravo se spremalo za noć. Bila je to jedna obična noć – tako su barem mislile.

Bližila se ponoć. Snijeg je tiho sipio po tlu. A onda se dogodilo nešto nevjerojatno. Tih sedam običnih životinja, u toj jednostavnoj staji, postalo je sedam osobitih životinja. Barem za tu jednu noć.
– Što se dogodio? – upitala je mala ovca. – Mee! Meee! Ja govorim.
– I ja, i ja! – rekao je pas. – Vau! Vau!
– Muuu! Čujte mene! – reklo je tele.
– Što se to događa? – upitalo je začuđeno magare. – Iaaa!
Krava nije bila iznenađena. – Ponoć je. – rekla je. – I Badnjak je.
– Što to znači? – upitala je ovca.
– Ispričat ću ti priču – rekla je krava – o prvom Božiću. Onda ćeš shvatiti.
Sve životinje u staji okupile su se da poslušaju priču.
– Jednom davno, davno – počela je krava – jedne osobite noći u običnoj štalici, u
običnom gradiću zvanom Betlehem, rodio se mali Isus. Bio je to prvi Božić.
– Je li ta štalica bila kao ova staja? – upitao je pas.
– Da – rekla je krava. – Gotovo ista.
– Sa životinjama u štalici, baš kao mi? – upitalo je tele.
– Da – rekla je krava – sa životinjama baš kao mi. Dopusti da nastavim
– Prije nego što se mali Isus rodio, njegova majka Marija i njen muž Josip morali su putovati do Betlehema. Danima su putovali. Prešli su mnoga brda i doline. Da bi Mariji bilo lakše, jahala je na jednom običnom magarcu, a Josip je hodao uz njih.
– Magarac, baš kao i ja? – upitalo je magare.
– Da, magarac baš kao ti – rekla je krava.
– Marija i Josip napokon su stigli u Betlehem. Ali, nisu imali gdje prenoćiti. Morali su otići u neku štalu i spavati sa životinjama. Magarac je Mariju odnio do štale.
– Dakle, jedan običan magarac dao je malome Isusu dragocjen i jedinstven dar još i prije rođenja. Mariju je sigurno odveo u Betlehem.
– Kasnije te večeri, u običnoj štali, Marija je rodila osobito dijete koje se zove Isus.
– U štali je bilo hladno. Na sreću, u štali je živjela lijepa ovca vrlo meke, prekrasne vune.
– Ovca, kao ja? – upitala je mala ovca.
– Da, baš kao ti i tvoja majka – odgovorila je krava. – I ta je meka, prekrasna vuna postala jedan osobit pokrivač. Ovca je taj pokrivač, svoj jedinstven i dragocjen dar, dala djetetu. Marija je maloga Isusa umotala u meku vunenu dekicu. U njoj će djetetu biti udobno i toplo za boravka u štali.
Nakon dugog putovanja i djetetova rođenja, Marija i Josip bili su previše umorni za uspavanke. Marija i Josip imali su sreću: jedan nježan golub živio je visoko na krovnoj gredi.
– Golub, baš kao ja? – upitao je golub.
– Baš kao ti – rekla je krava. – I svake noći njegovo je blago gugutanje umirivalo životinje u štali te su mirno i spokojno spavale.
Te noći nježni je golub počeo vrlo tiho gugutati. Mali Isus brzo je utonuo u san, pokriven osobitom, mekanom vunenom dekicom koju mu je dala ovca.
– Ali, unatoč svim tim dragocjenim i jedinstvenim božićnim darovima, dijete još nije imalo sve što mu je trebalo.
– Budući da je mali Isus bio tako osobit, netko je njega trebao čuvati.
U štali je živio jedan hrabri pas. I premda je bio običan pas, bio je vrlo poseban čuvar.
– Baš kao ja! – rekao je pas.
– Da, baš kao ti – rekla je krava. – Cijele je noći taj pas probdio čuvajući ulaz u štalu.
Dok je on bio tu, ništa se loše malome Isusu nije moglo dogoditi. Pas je bio sretan što može dati taj dragocjeni i jedinstveni dar i štititi dijete od opasnosti.
– Sve životinje u štali okupile su se oko maloga Isusa, gledajući ga s divljenjem. Iako je bio pokriven osobitom dekicom i uspavan nježnim golubovim gugutanjem, trebalo mu je i neko osobito mjesto na kojem će spavati.
– Majka ga nije mogla cijelu noć nositi na rukama. Marija je zato trebala udoban ležaj za svoje dijete. Ona obična krava prišla joj je i ponudila jaslice, njen najdragocjeniji i najjednostavniji dar djetetu – siguran i mekan ležaj da na nj spusti glavicu.
– Obična krava, baš kao ti i ja, mama? – upitalo je tele.
– Da, baš kao ti i ja, dušo – rekla je krava. – Marija i Josip rasprostrli su u jaslice slamu i ušuškali dijete pod toplu vunenu dekicu.
– Te noći dogodilo se još nešto osobito – nastavila je krava. – Na nebu je počela svijetliti jedna blistava zvijezda.
Životinje su se opet začudile.
– Odakle je došla ta zvijezda? – upitalo je tele.
– Ta zvijezda bila je dar od Boga, koji je svijetu tako obznanio da se rodilo jedno osobito dijete. Bila je to najveća zvijezda na nebu. Obasjavala je zemlju kako bi putnici sa sviju strana našli put do maloga Isusa.
– I tako su – rekla je krava – jedne osobite noći, u jednostavnoj štali poput ove, obične životinje postale osobite životinje zbog jedinstvenih i najdragocjenijih božićnih darova koje je svaka od njih dala malome Isusu.
– Jedan magarac, kao ja, nosio je djetetovu majku na svojim leđima – reklo je magare.
– I jedna ovca, kao ja, dala je svoju osobitu vunenu dekicu – rekla je mala ovca.
– Jedino golub, kao ja, mogao je uspavati dijete, zagugutao je golub.
– I trebao je hrabri pas koji će ih sve čuvati – rekao je pas. – Baš kao ja. Vau! Vau!
– Da, svatko je imao jedinstven i najosobitiji dar za Božić – rekla je krava.
Životinje su se okupile na vratima štale. Najedanput na nebu ugledaju sjajnu zvijezdu.
– Gle! To je ona ista zvijezda! – reklo je malo magare.
– Da – rekla je krava. – Osobita zvijezda, da nas uvijek podsjeća na osobitu noć u kojoj se rodilo najosobitije dijete.
 
 
Suzanne Lieurance
 
povratak