Stop vršnjačkom nasilju


Svako četvrto dijete je žrtva neke vrste nasilja koje može biti verbalno, fizičko ili internetsko zlostavljanje.

Poprišta ozbiljnih sukoba među djecom i mladima uglavnom su školske učionice, hodnici, sportske dvorane, igrališta i ulice. Nove tehnologije pomaknule su granice nasilja izvan okvira mjesta i vremena, te su djeca danas, putem društvenih mreža, potencijalne mete nasilnika 24 sata na dan. Agresivno ponašanje djeca i mladi, osim prema svojim vršnjacima pokazuju i prema svojim nastavnicima i profesorima.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, u 2015. godini prikupili su više od 80 obrazaca za evidenciju o nasilju u osnovnim i srednjim školama, što se odnosi na školsku godinu 2014/2015. i 2015./2016.

Najčešći oblici nasilja su nasilničko ponašanje, verbalno nasilje, tjelesne ozljede i prijetnje, a žrtve nasilja su uglavnom učenici pa se tako većina prijavljenih slučajeva nasilja odnosi na među-vršnjačko nasilje.

Škole slučajeve nasilja prijavljuju policiji, centrima za socijalu skrb, liječnicima ili medicinskim ustanovama, obiteljskom centru, nadležnom gradskom uredu za odgoj i obrazovanje, Poliklinici za zaštitu djece, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta te Pravobraniteljici za djecu.

Pedagoške mjere koje su najčešće izrečene su ukor i opomena no ponekad se (u hrvatskim školama) na slučajeve vršnjačkog nasilja odgovara i nizom drugih pedagoških mjera kao što su strogi ukor, odgojno-obrazovni postupak produženog stručnog boravka, opomena pred isključenje, preseljenje u drugu školu te isključenje iz srednje škole.

Iz Centra za edukaciju i prevenciju nasilja, svjesni činjenice da je nasilje, bilo kojeg oblika, prisutno svakodnevno u svim okruženjim, odlučili su reagirati i pomoći zajednici u razumijevanju i prihvaćanju različitosti koje nas okružuju. Djeca su naše blago, a ujedno i najvitalniji dio društva, stoga ovim programom žele podići svijest o problemu vršnjačkog nasilja, velikom problemu među djecom i mladima, s mogućim teškim posljedicama u kratkoročnoj i dugoročnoj perspektivi razvoja djece.

Dan ružičastih majica ,poznatiji kao Pink Shirt Day, program je prevencije vršnjačkog nasilja, a obilježava se zadnje srijede u mjesecu veljači. Ideja je nastala u znak protesta zbog incidenta koji se dogodio u jednoj školi. Inicijativom školskih kolega je na konstruktivan i inteligentan način riješeno sustavno zlostavljanje dječaka, posvećenog podršci liječenju teško bolesne majke. Ružičaste majice, koje su solidarno s dječakom nosili njegovi školski kolege, postale su prepoznatljiv simbol inicijative, i kasnije, međunarodno prepoznate obljetnice

CEPN, nositelj cjelokupnog programa i začetnik ideje u Hrvatskoj, je promocijom Dana ružičastih majica postigao prepoznavanje obljetnice diljem naše zemlje. Među ostalim, na CEPN-ovu inicijativu i javno upućeni poziv, velik broj saborskih zastupnika, raznih političkih opcija, javnih osoba, tog se dana u veljači 2014., 2015., 2016. u medijima pojavio noseći ružičastu majicu podrške djeci, žrtvama vršnjačkog nasilja.


 

 

 

povratak